Demonstracioni slučaj 02 - alokacija ograničene robe
Sintetički distributivni scenarioKako raspodeliti robu kada je nema dovoljno za sve?
Distributer raspolaže sa 600 jedinica proizvoda, dok osam kupaca ukupno traži 820. Proporcionalna raspodela deluje fer, ali ne razlikuje ugovorene minimume, profitabilnost i poslovne prioritete.
Baseline - proporcionalna raspodela
Svaki kupac dobija približno isti procenat svoje narudžbine.
Pošto je raspoloživo 600 od traženih 820 jedinica, jednostavan pristup je da se svaka narudžbina smanji na približno 73,2%. Celobrojna proporcionalna raspodela koristi svih 600 jedinica i generiše očekivani doprinos bruto marži od 8.999 EUR.
- profitabilnost nije diferencirana
- strateški značaj nije deo odluke
- poslovna pravila su svedena na raspoloživu količinu
Šta model uzima u obzir?
Cilj nije samo maksimalna marža. Odluka mora poštovati poslovna pravila.
Za ovaj demonstracioni scenario model maksimalizuje očekivani doprinos bruto marži, ali najpre poštuje ukupno raspoloživu količinu, naručene količine i definisane minimume po kupcu.
Cilj
Maksimizovati očekivani doprinos bruto marži.
Ograničenja
Najviše 600 jedinica, maksimum je tražnja kupca, a minimum mora biti ispunjen.
Promenljive
Koliko jedinica dodeliti svakom kupcu.
Poslovna pravila
Minimumi i scenariji servisa predstavljaju odluke kompanije, ne univerzalne matematičke istine.
Pogledajte ulazne podatke i raspodelu
Prvih 420 jedinica je vezano definisanim minimumima kupaca. Preostalih 180 jedinica zatim se raspoređuje unutar granica tražnje prema izabranom poslovnom cilju.
Poslovni podaci
| Kupac | Tražnja | Marža/jedinici | Prioritet | Minimum |
|---|---|---|---|---|
| A | 140 | 18 EUR | 5 | 90 |
| B | 120 | 14 EUR | 5 | 80 |
| C | 110 | 20 EUR | 4 | 60 |
| D | 100 | 9 EUR | 3 | 40 |
| E | 95 | 16 EUR | 4 | 50 |
| F | 90 | 11 EUR | 2 | 30 |
| G | 85 | 22 EUR | 5 | 50 |
| H | 80 | 8 EUR | 1 | 20 |
Poređenje raspodele
| Kupac | Tražnja | Baseline | Spacelytics |
|---|---|---|---|
| A | 140 | 102 | 140 |
| B | 120 | 88 | 80 |
| C | 110 | 80 | 110 |
| D | 100 | 73 | 40 |
| E | 95 | 69 | 95 |
| F | 90 | 66 | 30 |
| G | 85 | 62 | 85 |
| H | 80 | 60 | 20 |
| Ukupno | 820 | 600 | 600 |
Pre i posle
Ista količina robe. Drugačija odluka.
Nakon obezbeđivanja definisanih minimuma, preostalih 180 jedinica model usmerava ka kupcima gde dodatna isporuka daje veći doprinos marži, sve dok se ne dostigne naručena količina.
Ista količina robe. Drugačija odluka.
Model ne povećava raspoloživu količinu. Menja način na koji se 600 jedinica raspoređuje prema prethodno definisanim pravilima.
Ovo nije univerzalno najbolja raspodela. Ako kompanija promeni ciljeve, minimume ili težinu ravnomernosti, promeniće se i preporučena alokacija.Svi kupci dobijaju približno 73% tražene količine.
Minimumi se poštuju, a preostala količina se raspoređuje prema poslovnom cilju.
Bez povećanja raspoložive količine od 600 jedinica.
What-if / scenario analiza
Promena poslovnog prioriteta menja raspodelu.
Decision-support ne tvrdi da postoji jedna raspodela koja je najbolja u svakoj situaciji. Rezultat zavisi od pravila koja kompanija želi da poštuje.
Scenario A - marža kao glavni cilj
Minimumi su obavezni, a preostala količina ide ka većoj marži. Raspodela je A140, B80, C110, D40, E95, F30, G85, H20.
Scenario B - ravnomerniji servis
Proporcionalni baseline daje gotovo isti procenat isporuke svim kupcima, oko 73% tražnje.
Scenario C - kupci prioriteta 5 najmanje 80%
A, B i G moraju imati najmanje 80% servisa. Jedno optimalno rešenje pod tim pravilom je A140, B96, C110, D40, E79, F30, G85, H20.
XAIOR - objašnjenje rezultata
Zašto je raspodela drugačija?
Model prvo poštuje pravila, a zatim računa posledice.
Proporcionalni pristup raspoređuje robu gotovo jednako u odnosu na tražnju, ali ne razlikuje ekonomsku vrednost pojedinih isporuka.
Model najpre obezbeđuje definisane minimalne količine. Preostalu robu usmerava tamo gde dodatna jedinica donosi veći doprinos, sve dok kupac ne dostigne naručenu količinu.
Zbog toga A, C, E i G u osnovnom optimizacionom scenariju dobijaju punu traženu količinu, dok ostali ostaju na poslovno definisanom minimumu.
Ako se poveća težina ravnomernosti ili servisa ključnih kupaca, preporuka se menja. Model ne određuje poslovne vrednosti kompanije, već računa njihove posledice.
Prelaz na stvarni problem
A da su ovo vaši podaci?
U stvarnom projektu tražnja, marže, minimumi i prioriteti mogu doći iz ERP-a, Excela, narudžbina, cenovnika i ugovornih pravila. Model bi koristio vaša stvarna poslovna ograničenja.